Slikanje cvijeća akvarelom znači rad s vodom i prozračnim slojevima boje kako bi se dočarali nježni oblici latica, stabljika i listova. Umjesto čvrstih linija, ovdje se sve svodi na osjećaj, pokret i rad s bojom koja se razlijeva po papiru. Cvijet se najčešće gradi u slojevima.
Prvo se nanese lagana podloga, pa se dorađuje tamnijim tonovima i detaljima, sve dok ne dobiješ oblik koji izgleda prirodno i lepršavo. U nastavku ti donosimo što ti sve treba za početak, kako izgleda proces korak po korak i male trikove koji mogu tvoje cvjetove učiniti još posebnijima.
Pribor koji će ti trebati
Za slikanje cvijeća akvarelom nije ti potreban cijeli arsenal opreme. Dobar papir je najvažniji. Koristi akvarel papir debljine barem 300 g/m² jer će upiti vodu bez savijanja. Uz to ti trebaju kistovi (jedan veći, jedan tanji), nekoliko osnovnih nijansi akvarel boje (u kutiji, tubi ili čak u obliku pan boja) te čaša vode i papirnate maramice.
Kako se slika cvijeće akvarelom
Krenimo korak po korak.
Prvo odredi motiv. To može to biti lavanda, mak, ruža ili samo stilizirani list i latica. Ako želiš, lagano nacrtaj oblike olovkom. Ne moraš, ali skica ti može pomoći da znaš gdje ćeš što smjestiti.
Zatim navlaži površinu papira, tamo gdje će ići cvijet, čistim kistom umočenim u vodu. U tu mokru površinu dodaj boju. Prati kako se razlijeva… čista čarolija. Prvi sloj neka bude svijetao i lagan, kao podloga. Pusti da se malo osuši.
Kad je papir gotovo suh, dodaš tamnije tonove. Na primjer, središte cvijeta obojiš jačom nijansom iste boje ili rubove latica naglasiš tamnijim slojem. Ako slikaš lavandu, sitnim točkicama dodaješ cvjetiće, a ako slikaš mak, širokim potezima ocrtavaš lepršave latice, dok središte ostavljaš tamno.
Zadnji korak su detalji. Tanke crte, žilice, mali kontrasti, sve to radiš kad je papir potpuno suh, s koncentriranijom bojom i tankim kistom. Tu i tamo možeš dodati i listić u zelenim tonovima da upotpuniš kompoziciju.
U akvarelu nema greški
Kod akvarela boja će ponekad otići gdje nisi planirao. Voda će povući pigment preko ruba, nastat će mrlja. I to je u redu. To je stil. Slikanje cvijeća akvarelom nije tehničko crtanje, nego više ples boje i papira. Sve nesavršenosti čine tvoj rad živim i autentičnim.
Ako se boja razlije previše, možeš odmah lagano pritisnuti papirnatom maramicom. Ona će upiti višak vode i pigmenta bez da ostavi oštri trag. Ako si stavio previše boje, uzmi čist mokri kist i “isperi” dio površine nježnim potezima. Možeš čak i koristiti tehniku negativnog slikanja. Umjesto da dodaješ boju, oblikuješ cvijet tako da ga ostavljaš bijelim, dok boja ide svuda oko njega.
Dobar savjet za početnike je da ne pokušavaš popraviti svaku sitnicu dok je papir još mokar. Pusti da se sloj osuši pa se onda vrati ako trebaš dodati kontrast, oblik ili teksturu. I zapamti, papir i boja se ponekad dogovore bolje nego ti. Samo im daj prostora.
Gdje ćeš pronaći inspiraciju? Buket na stolu, fotka iz prirode, Pinterest, Instagram… cvijeće je svuda oko nas. Ne moraš ga točno kopirati. Dapače, puno je ljepše kad uhvatiš dojam, boju i pokret. Akvarel ne traži savršen realizam, nego osjećaj. Neka ti fotografija posluži kao smjernica, ali slobodno promijeni boje, pojednostavi oblike ili dodaj nešto svoje.
Pazi da ne pretjeraš s kompliciranim motivima na početku. Bolje je odabrati jednostavan cvijet s nekoliko latica i fokusirati se na to kako se boje ponašaju. Tako ćeš brže steći sigurnost i uživati u samom procesu. Isto vrijedi i za boje. Ako koristiš previše nijansi odjednom, rad ti može ispasti neuredan ili zamućen. Dvije ili tri boje u skladnom kontrastu često izgledaju puno bolje nego cijela paleta.
Još jedna stvar na koju vrijedi obratiti pažnju je kompozicija. Umjesto da napuniš cijeli papir motivima, pokušaj ostaviti dijelove praznima. Taj “bijeli prostor” daje tvojoj slici dah, eleganciju i ravnotežu. Akvarel najbolje diše kad mu dopustiš da bude jednostavan.
I što nakon što završiš?
Pusti rad da se dobro osuši. Ako želiš, možeš ga dodatno obogatiti tušem, tankom olovkom ili flomasterom. No često nije ni potrebno. Akvarel najbolje diše kad ostane blag, bez previše dodataka.
